Penjački izlet u Dalmaciju

By | rujan 1, 2017

21.08.2017 – Avanture prvog dana – Polazak

Dogovor je polazak iz Rovinja u 9:30, kava u Pazinu, đir do Dechatlona, oko 5 smo u Šibeniku i idemo penjati na Čikolu…

Toni i ja krećemo u 9:30, kupimo Tašu, idemo po Gregora…idemo samo još do bake po moku i povrće,izjavljuje Gregor…izlazi Gregor iz bakine kuće sa mokom i 20kg povrća…jedva nalazimo mjesta u autu, sva sreća da smo uzeli thule…Taša se sjeti da ima enc…ajmo natrag po enc… 10:15 krećemo iz Rovinja,laganih 45min zaostatka. Zaustavljamo se u Pazinu da pokupimo vodič, pijemo kratku kavu i nastavljamo dalje. Javlja se Tizi da je krenula i treba joj kava, dogovaramo se za kavu kod Dechatlona.
Rijeka, shoping dechatlon, kava, eto već 13:30 a mi još ‘doma’. Krećemo do Senja, kod Senja se odvajamo, mi na autoput a Tizi magistralom jer joj je autoput dosadan 🙂
Stajemo na po puta jesti, Tizi zove da joj nešto lupa u autu, ja je optimistično uvjeravam da nije ništa 🙂 dajem telefon Toniju, ona objašnjava šta kako lupa, zaključak hitno do prvog mehaničara…
Mi lagano krećemo…Čitamo na HAK-u kolona 9 km zbog požara, skidamo se sa autoceste ranije kod Maslenice, u to vrijeme javlja Tizi da joj je skoro otpao kotač, sreća da nije išla autocestom, prepreka riješena, idemo dalje…

Stojimo u koloni kod Biograda na moru…

10 na sat pa stani…

krećemo se  puževim korakom…

već je 5h …očito ništa od penjanja danas…

 

 

Nalazim na GPS-u neki paralelni put…idemo?….idemo!

Gubimo se malo po cesticama, dolazimo do bijelog puta, al da se proć, pičimo dalje, naravno auto skače na sve strane, zakačimo neki kamen, al valjda je sve ok, vozimo dalje…odjednom nešto čudno smrdi, već mislili da smo zeznuli auto a kad ono skužimo Taša LAKIRA NOKTE …. po bijelom putu!!…no comment… 🙂

Idemo dalje, uključili se ponovo na magistralu, uštedili bar 1h, navigiramo Tizi kuda da ide, ona je nekih 30min iza nas…malo se pokrenula kolona…opet kreni stani i eto nas u Šibeniku…20:15…20:15!!!!!!trebalo nam je samo 10 i po sati, užas…lagana šetnja gradom, birica…frendica od Taše nas navigira do mjesta gdje ćemo se skampirati i to je to, prvi dan preživili…

 

22.8.2017 – Avanture drugog dana – Čikola

Buđenje u 6, odmah za početak dana Tizi si sprži ruku na paru od moke…i to gadno…

Taša po prvi put vadi svoju prvu pomoć…

 

 

 

Krećemo napokon do te Čikole…prekrasni smjerovi, prekrasna stijena, penjemo ko ludi, sve smjerovi po 30m…Gregor postavlja neki 7b, pušta komplete u smjeru, ispenjati će on to popodne…
Nikako stat,penjemo do podne, iako je sunce već u 11 zapržilo ko ludo, krećemo prema autu, lagana dehidracija, korak po korak jedva se dovlačimo do auta.

Tašina frendica Željka vodi nas do Roškog slapa, lagana šetnja naokolo pa kupanac u bačvama, prekrasno…


Naručujemo roštilj na preporuku u nekom seoskom domaćinstvu, krećemo za natrag, Gregor bulji u stijene na sve strane, Toni mu viče pazi!!! pazi Gregor!!! svi se okreću osim Gregora, on i dalje bulji u stijene, zapinje za neku željeznu prepreku na sred puta, vergla s nogama po toj ogradici i nakraju pada, onako krakat…ima ga po svuda….Taša ponovo vadi svoju prvu pomoć….
Kao sve ok, malo si je prst na nozi ozlijedio, i ruka ga boli…bi će valjda ok mislimo si…


Vozimo se do sela, ubijamo se u roštilju, jedva dišemo…a sad kao treba penjat…nekako se natjeramo na pokret,i eto nas opet na Čikoli…
Gregora dosta boli ruka, al natjera se ispenjati taj 7b da pokupi komplete, mi ostali vućemo se nekako po stijeni…mi bi gore, a roštilj nas tjera dolje…al nedamo se,penjemo do mraka…
Dolazimo natrag u Šibenik, smještamo se kod Željke, nas 7 u 17 kvadrata…čakule bakule do pola noći pa spavanac

23.8.2017 – Avanture trećeg dana – Omiš i Brela
Danas spavamo čak do 8, lagani doručak, odustali od DWS-a jer je gužva na magistrali tako da se ne žurimo.
Tjeramo Iana da ide Probudit Maxa, zezamo ga nek mu opali koju ako treba, samo nek se digne.
Dolazi Max, napuhnuta faca, kao da se boksao cijelu noć…Ian šta si mu napravio! Nisam ja ništa, nisam ja ništa! tvrdi Ian…alergija…Taša ponovo vadi svoju prvu pomoć i zaključuje da smo zacoprani….slijedi diskusija od 20min, napokon zaključujemo da to znači ukleti/začarani…i slažemo se sa Tašom.


Nastavljamo do Omiša, okupali bi se u cetini al ne znamo gdje…Tizi na blef skreće kod nekih kayakaša, žica dal se smijemo okupat tamo na 30 min, naravno možemo, opet čakule bakule, tip penjač, zajednički frendovi, super ekipa i uvalili se mi tamo, nikako da otiđemo 🙂


Malo đir s kayakom, kupanje u cetini na laganih 16 stupnjeva, uživancija, kuhamo si ručak i oko 5 idemo penjati,teško nam sve ide, zaključujemo da smo se ubili u čikoli, a bome nas je i razmazila, sve nam se nešto skliže u tom Omišu…


Gregor slini po smjerovima, al ne smije penjat, boli ga ruka, ne želi riskirat…
Plan je bio da po danu odemo do Brele i nađemo mjesto za kamping…naravno, već je mrak, mi i dalje penjemo…dolazi prijateljica od Tizi i donosi nam lubenicu…pogled na lubenicu skida nas sa smjerova, nestala je u 2 sekunde…ah sad kad je već ionako mrak idemo mi ipak nešto prvo nešto pojesti…

10h, krećemo prema Breli…vozimo se,gledamo naokolo, vidimo požar neki ispred nas, izgleda kao neki vulkan….mi se i dalje vozimo prema tome…Gregor komentira, ajde Tizi skreni više, kud ćeš prema tom požaru…svako toliko komentira Gregor ajde Tizi skreni…
Približili se požaru, u autu tišina, svi si mislimo skrenut će kasnije…Tizi pali žmigavac…neeee Tizi ne sad, kud baš sad!…dere se Gregor.
Vozimo se po nekom ludom bijelom putu i ludim uzbrdicama, u 3 zavoja 4m visine…sva sreća Tizi ponovo skreće lijevo pa se lagano udaljavamo od tog vulkana.
Dolazimo do parkinga,očekujemo neki lijepi stol i stolice koje je Tizi spominjala a dočeka nas neka bačena metalna struktura koja je prekrila put, u mraku se ništa ne vidi osim te strukture, sve zakrčeno…gledamo Tizi, ona slježe ramenima…prošle godine toga nije bilo…a šta ćemo sad, mjesta za šator ima, što je tu je…Tizi odlazi do prijatelja a mi lagano spremamo šator…ja za svaki slučaj guglam o tom vulkanu, kažu da je pod kontrolom..ae valjda će bit ok.
Taman da ćemo spavat,kad odjednom neka buka, pa roktanje, pa sve jača buka, pa sve jače roktanje…eto nas 4 svi natrag u autu…divlje svinje…i to blizu, jako blizu, i puno njih…
Šta ćemo sad…buka…trubimo…svinje rade još veću buku, kao da dolaze bliže, plješčemo vičemo, napokon se udaljavaju…šta ako se vrate?
guglamo…’kako otjerati divlje svinje’…

opcija 1.označiti teritorij naftom …zaključujemo da nam nije potreban još jedan požar…

opcija 2. označiti teritorij ljudskim mirisom…ja se pohvalila da sam obavila no.2 i da tamo definitivno neće doći…ekipa me optužuje da sam ja kriva i da sam deložirala cijelu obitelj divljih svinja
tjeram dečke da idu pišat na drugu stranu…nikom se ne piša…razmišljam si dal je kriva hrana, koliko jaki njuh imaju?…ne znam al meni ova Pizza jako miriši….komentira Taša

opcija 3. opet buka…Taša komentira da bi mogla staviti neki live stream radio…Toni (guglajući o divljim svinjama) komentria…ne znam baš Taša da ćeš ovdje imati internet signala…3 sec kasnije shvaća što je rekao…umiremo od smijeha…i tako nekih 30min komentiramo o divljim svinjama, umiremo od smijeha, na požar već zaboravili, lagano nam se počelo spavati…a ništa, idemo u šator….pišemo na papirić poruku za Tizi: Draga naša Tizi, ako nas nema pojele su nas divlje svinje….ili nas je spržio požar…uglavnom reci svima da ih volimo, pusa


Odlazimo na spavanac…Gregor zaključuje da neće buditi Tašu u slučaju da hrče…neka tjera divlje svinje…

24.8.2017 – Avanture četvrtog dana – Brela i Omiš
Ovo je bio prvi laganini i normalan dan. Buđenje u 6:15, okrenuli se 2x oko sebe, već je 7 i po, stigla Tizi, idemo penjat na Brelu.
Na Breli stijena isto prekrasna,lijepi smjerovi, al nas sunce rano dočekalo, oko 11 već nam je dosta, previše prži…idemo na kupanje.
Vraćamo se u Omiš, užicamo se za spavanje kod Gregorovog frenda, zapičimo svi zajedno na kupanac pa ćemo Taša i ja odradit još par smjerova…izvalili se na plažu…. ništa od penjanja,treba nam malo odmora…

25.8.2017 – Avanture petog dana – Split

Buđenje u 6, spremamo stvari i krećemo prema Splitu, idemo penjati na Marijan, nikad bili pa da vidimo kako to izgleda, par smjerića, navodno do 10 je ok penjat.
Doručak,trgovina ovo ono…vozimo Gregora da ide slikat ruku, iskrcavamo ga na KBC-u i pičimo na Marijan…kasnimo, već je 8 i po, kasni i Tizi, morala se vraćati natrag po nešto…dolazimo na penjalište u 9…penjati se može do 10? totalna greška…u 9 sunce već prži ko ludo…penjemo 2 lagana smjera…pokupimo sve kaktuse putem, dosta nam je sunca…i kaktusa… idemo na more…skotrljamo se do prve plaže (doslovno jer je opaka nizbrdica) i kuliramo…

 

 
Đir po gradu pa do Šibenika, ručak i kava sa Željkom pa put Paklenice.
Smještamo se u Starigradu i čekamo ostatak ekipe.

26.8.2017 – Avanture šestog dana – Paklenica

Za ‘promjenu’ rano buđenje, idemo u smjer Rex & Flex  5c, Tizi vuče Gorana i Lovru a Toni i ja idemo iza njih. Dečki umiru, teško im je, vuci Tizi vuci, viču oboje, a oboje 100 kilaši…na svakom sidrištu dočekaju me neke kombinacije, aj ti ljevo, ovamo onamo, zapličemo se, previše nas je…dolazimo do kraja smjera, Tizi umorna, bicepsi napumpani, pokušava svezati špagu na leđa Goranu i Lovri,ona sitna oni veliki, jedva ih obgrli s rukama, nekako im veže tu špagu, ja umirem od smijeha, zezam je da bi se samo grlila…

Popodne Nosorog 4b, Tizi vuče Andreu i Maxa a ja Tašu, opet neka kama sutra na sidrištu, Andrea preskče Tizi, guraju se,provlače, opet neke kombinacije, gledam i umirem od smijeha…prošlo previše vremena, ne stignemo ispenjat Spitbull, uhvatit će nas mrak…spuštamo se dole…večera i pivo kod Dinka

27.8.2017 – Avanture zadnjeg dana – Paklenica

Plan Gregor i ja Watersong 6a+, Tizi ide sa Lovrom i Goranom na varijantu 5c…dolazimo do ferate, Gregor skuži da nije uzeo kacigu, ajde trči natrag…

Tizi s dečkima ispod smjera a ja ga čekam na kraj ferate….čekam…čekam…zovem…di si, tu sam, nisi, di sam? tamo si, vidim te,vidiš me?  jaoooo fulao feratu, ajde Gregor vraćaj se…čekam…30min kasnije napokon krećemo

 

 

 

Tečajcima opet teško, vuci Tizi vuci, dolazi Goran do sidrišta, Tizi ga vuće, dolazi na položeno…nasukao se na stijenu i ne miče se 🙂 …ma šta radiš pita Tizi, dolazi do sidrišta…pusti me da malo počinen 🙂 …slušamo sa druge strane neki dečki isto pušu, muče se u nekoj pukotini, viče jedan da mora na dijetu…za doručak 1 jaje, za ručak jaje i po a za večeru ništa, ništa!!!!…slažemo se da bi i nama dobro došla ta dijeta 🙂

Tečajci i dalje leže na stijeni, a za to vrijeme Gregor i ja umiremo u onom 6a+…nalazimo se svi na kraju smjera i zaključujemo da nam ipak treba pauza

 
Gledamo nešto laganije za popodne, zgoreni smo već, pun nam je kufer stijene…
Odabiremo smjer Lidijin 5a, laganini 3 dužine….prvo Toni i ja, a kasnije će Tizi sa Tašom i Maxom
Ulazimo u smjer, Toni će prve 2 dužine a ja zadnju jer znam di je sidrište…u cijelom smjeru 2 spita i jedan klin…toni se muči na tom 5a, nema mjesta za frenda, za zamku,ništa…ja jedva idem ko druga i razmišljam si kako mi je dosta više te stijene, neću penjat sljedeća 4 dana! u zadnjoj dužini ni jedan spit, sva sreća pa znam di je sidrište a i lagan je smjer…dolazimo do kraja, spuštamo se, oboje ludi, zaključujemo da više nećemo penjati smjer na blef…od sad samo na preporuku 🙂
Taša i Tizi odlučile penjati sportske….svima nam je više puna kapa penjanja, kuhamo večeru, pijemo pivo i uspoređujemo doživljaje…predobro je bilo…sljedeće godine opet 🙂

 

Bravo svima, bili ste odlični, moramo to ponoviti i sljedeće godine 🙂

 

 

P.S. Ostatak fotografija na: https://www.facebook.com/pg/spkmuntravo/photos/?tab=album&album_id=1639053586129474

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *